Wednesday, May 13, 2015

Tajna večera i ostale manje poznate istine

Mitologija koja se razvila u poslednjih 2000 godina oko lika i dela Isusa Hrista, čoveka, proroka i samoproklamovanog "Božijeg sina" prepuna je konstrukcija, istina i poluistina, dogme i istorijske nauke. Mnogo toga se zna, a o mnogo čemu se sa sigurnošću može govoriti.

Sama reč "Hrist" na starogrčkom zapravo znači "pomazani", a počela je se kao takva koristiti tek nakon njegove smrti i vaskrsnuća. Na hebrejskom, ista ova titula je glasila "mesija" i jedna je od onih reči koja je u svetske jezike ušla zahvaljujući nepostojanju valjanog prevodnog, odnosno kulturološkog ekvivalenta u latinskom ili zbog jednostavnog neznanja prevodilaca.

Iz istorijskih izvora se zna da je Isusa pratila vrlo loša fama. On se smatrao otpadnikom i drsnikom, a Jevreji mu ni danas nisu oprostili to što se samoprozvao "Božijim sinom". Čak se i njegova uža porodica plašila za njegovo mentalno zdravlje i govorilo se da mu nisu sve ovce na broju. Bilo kako bilo, čitava tema je preopširna za jedan članak, pa ćemo vremenom obraditi i neke dodatne aspekte, ali ovoga puta ćemo se fokusirati na Tajnu večeru.

Šta su Isus i njegovi sledbenici večerali?

Možda vam nikada nije ni palo na pamet da postavite ovo pitanje jer se nekako poima nebitnim, ali budući da je do ove večere istorijski došlo, zanimljivo je pitanje, bar u kategoriji "trivija". Postoje dve različite mogućnosti. Naime, suštinsko pitanje jeste: kada je bila ova večera? Danas se nesumnjivo zna da je ova večera bila u četvrtak pred jevrejsku Pashu (ono što mi Hrišćani slavimo kao Veliki petak). Pasha u prevodu znači "priprema", a na taj dan se vrše sve pripreme za subotu (sabat) jer to je dan kada se apsolutno ništa ne radi.

Leonardo Da Vinči: Tajna večera
Pošto je Pasha, praznik izlaska Jevreja iz egipatskog ropstva, najvažniji jevrejski praznik, postoji i tačno utvrđen redosled jela koji se poštuje.

U ono vreme, početak novog dana se nije računao kao danas - od ponoći, već se dan završavao zalaskom sunca, kada bi započinjao novi dan. Dakle, ukoliko se ova večera dogodila u četvrtak uveče (po današnjem načinu računanja vremena), ona se zapravo desila na dan Pashe po ondašnjoj tradiciji, odnosno u petak. U tom slučaju, meni je bio fiksan.

Večeralo se u kući koju je Isus iznajmio. U ono vreme, večere ovog tipa odigravale su se u iznajmljenim kućama koje su imale dva sprata. U prizemlju su se okupljali gosti, a prava večera je služena na spratu gde je vlasnik kuće već pripremio krevete sa čistom posteljinom na kojima se jelo u poluležećem položaju. To je bio običaj i u čitavom Rimskom carstvu u ono vreme.

Prvo jelo koje su konzumirali bila je salata od gorkog bilja koja se jela tako što su je umakali u poseban sos napravljen za tu priliku. Gorak ukus je trebalo da simbolizuje gorčinu ropstva Jevreja u Egiptu. Nakon toga, sledilo je kuvano jaje - simbol sveta, jedinstva.

Ovo se sve dešavalo u prizemlju. Poznata je i ona epizoda u kojoj Isus pere noge svojim sledbenicima. U tome nema ničega magijskog. Naime, stopala su u ono vreme štitile samo otvorene sandale, a mnogi su hodali bosi. Noge su bile izuzetno prljave. Pre nego što su se popeli na gornji sprat, na gozbu, Isus je svima oprao noge u lavoru. Razlog za to jeste taj što su kreveti na gornjem spratu imali čiste čaršave, pa nije bilo domaćinski da se uprljaju.

Glavno jelo večeri bilo je jagnje.

Pored toga, pilo se crno vino. U ono doba, vino nije bilo u obliku u kome je danas, već da bi se pilo, moralo se mešati sa vodom. Proporcija koju su koristili Jevreji u ono doba bila je 3 čaše vode na 2 čaše vina. Rimljani su, pak, pili vino u razmeri 1/1 (razblaženije). Svaki gost je imao sopstveni pehar, a morali su svi da popiju tačno 4 čaše vina, ni manje, ni više. Jedna čaša je morala da ostane na stolu i niko nije smeo da pije iz nje. Ona je bila namenjena proroku Isaiji (kod nas se sličan običaj ogleda u namenjivanju rakije pokojniku u vreme Zadušnica).

Čitavu večeru je neko morao spremiti. To su bila dvojica najmlađih sledbenika, Petar i Jovan.

Te večeri, Isus je izjavio pred svima da će ga neko od njih izdati. Svi su se sagledali, pitali se na koga li misli. Isus je Petru i Jovanu rekao da će to biti onaj kome je prvo ponudio gorko bilje. Oni su znali da je to bio Juda.

Kada je svanula zora, Isusa su uhvatili rimski vojnici i izveden je pred Sinedrion, jevrejski senat, koji je zapravo osudio Isusa na smrt, ali da bi dobila pravosnažnost, njihova odluka je morala da se uputi rimskoj administraciji. Pontije Pilat je u to vreme upravljao u Jerusalimu.

Isus nije imao šanse.

Visoki jevrejski sveštenici i rulja želeli su da Isus bude osuđen na smrt. Pilat ga je propitivao više puta, ali je smatrao da je čovek nevin. Međutim, rulja je zahtevala zamenu, da se pusti Baraba, a da se pogubi Isus. Optužba je bila ta da se prozvao Božijim sinom. Jednostavno, Isus nije imao šanse.

Razapet je na krst istog dana.

Jozef je nakon što je Isus izdahnuo zatražio od gradskih vlasti da mu dozvoli da telo sahrani. Budući da je bio petak, to mu je odobreno.

***

Malo se zna o tome kako su se Isus i njegovi sledbenici u ono vreme kretali. Naime, kretanje iz jednog u drugo mesto bilo je skupo, a da bi obavljali svoje propovedi morali su da imaju dovoljno novca za putovanja. Taj novac su im obezbeđivale bogate žene. Rizničar je bio upravo Juda.

Na svim srednjovekovnim prikazima Tajne večere, Judu je lako prepoznati po sledećem: svi apostoli iznad glave imaju oreol, a Juda ga nema ili, ako ga ima, on je crne boje. Takođe, njegova je kosa uvek naslikana jarkom bojom - riđa ili crvena. U ono vreme se ta boja, pored žute ili zlatkasto žute smatrala bojom neiskrenosti, novca, laži, opsene. "Nije zlato sve što sija".

I u knjizi Postanja se govori o riđokosom, maljavom Isavu (Ezavu), prvencu, koji je u zamenu za hleb i tanjir sočiva prodao svom bratu Jakovu pravo prvorođenja.

***

Luj IX, sveti, kralj Francuske od 1226. do 1270. godine, prvi je naredio da Jevreji moraju nositi zašiven komad žute tkanine okruglog oblika na prsima i na leđima, kao znak raspoznavanja, da bi se "pošten svet" klonio naroda koji je izdao Isusa. Naredbu je doneo 1269, samo godinu pred svoju smrt. Kanonizovao ga je kao sveca papa Bonifacije VIII, 1297. godine.

Luj IX, sveti
Ovakav tretman Jevreja je nastavljen kroz istoriju. Slična je situacija bila i u Rimu, gde je papa Pavle IV 1555. godine naložio getoizaciju svih Jevreja u Papskoj državi. Morali su da nose veliki žuti krst prišiven na prsima i na leđima, a zatim i žutu beretku. Kada je papa umro, Rimljani su indignirani njegovim zapovestima srušili statuu koja mu je bila podignuta u čast, stavili joj žutu beretku i provozali kroz čitav grad.

A onda dolazi Hitler, koji sebe smatra naslednikom Svetog rimskog carstva. To isto carstvo, nekada je preporodio jedan drugi germanski car - Fridrih Barbarosa (crvenobradi). Uspeo je u tome uprkos svojoj riđoj bradi.

Šalu na stranu, od Isusa se situacija za jevrejski narod značajno promenila - obeleženi su i omrznuti svuda u svetu. Pravo je čudo kako kao nacija opstaju. Da podsetimo, oni su jedini narod koji je uspeo da oživi mrtav jezik - hebrejski. Današnji hebrejski jezik je vrlo sličan aramejskom na kome je govorio i sam Isus. Razlika je kao između srpskog i hrvatskog.

Sve opisano su istorijske činjenice.

No comments:

Post a Comment