Friday, April 10, 2015

Sve okej

Danas je Veliki petak, 2015. godine.

Petak je. Obično Veliki petak pada u petak. Pre 8 dana (bio je četvrtak) otišao sam u Auto-moto savez Italije u Salernu da vidim šta se dešava sa mojom vozačkom dozvolom. Sećate se problema koje sam imao sa poreskim brojem zbog koga mi je zahtev ležao među ustajalim predmetima u sobi 59? Advokat se u međuvremenu raspitao i javio mi da je sve okej. Moj poreski broj je bio ispravan. Što bi rekli Italijani - Affamocca! (otprilike onaj rad kad jednom rukom klepneš drugu po prevoju dok ide uzlaznom putanjom).

Rekli su mi da je dozvola spremna i da dođem u petak. Pošto je prošli petak bio Veliki prema Gregorijanskom kalendaru, otišao sam danas i uzeo dozvolu. Jednostavno. Pojavio se tamo, stao u red, sačekao 15-ak minuta i dadoše mi dozvolu. Bez pitanja, bez pogovora. Sve nenormalno.

Nego, nešto me je navelo na razmišljanje: zahtev sam predao na Božić, 7. januara (naš Božić, naravno), a dozvolu uzeo na Veliki petak (10. aprila 2015)... Od najsrećnijeg, do najtužnijeg hrišćanskog praznika. To možda i objašnjava moj osećaj danas. Žena je bila srećnija od mene. Ja sam valjda oguglao.

I to nije sve. Dozvola mi je zapravo bila spremna, tj. izdata 13. marta. A to je bio petak.

Brojevi, značenja... uh...