Wednesday, August 20, 2014

Skijatos i Skopelos

(nastavak priče Put na Skijatos)

Kada pođeš na put, već u glavi zamišljaš odredište i ono što bi voleo tamo da zatekneš. Ja sam želeo mir, bele kuće nemalog grada, čije su ulice obrasle u zelenilo i cvetove buganvileje, uz čemprese i poneku palmu.

Dok sam na šetalištu kraj luke, načičkanom restorančićima, palančikarnicama i drugim džidžabidžarnicama, čekao drugare koji su kasnili nekih sat vremena, kroz mrenu umora uspeo sam da uhvatim malo atmosfere. Bilo je mirno. Ljudi su fino šetali kraj mora. Čuo sam mnogo naših turista.

Skiathos Town
Pogled na grad Skijatos (na staru luku)
Inače, na Skijatosu postoje dve luke – stara i nova. Jedna od druge su udaljene stotinak metara, možda ni toliko, a spaja ih šetalište, dok ih razdvaja uski zemljouz do poluostrvceta Burci (gr. Μπούρτζι, en. Bourtzi). Dovoljno je veliko da se na njemu smesti istoimeni teatar i jedan fini bar-restoran, sa širokom terasom natkrivenom baldahinima koja sa strateške pozicije gleda na ulaz u staru luku i prema ostrvima Cugrija (gr. Τσουγκριά, en. Tsougria) i Skopelos (gr. Σκόπελος).

Bourtzi bar restaurant
Bar-restoran na Burciju

Pogled na deo grada Skijatos sa poluostrva Burci
Iz stare luke isplovljavaju turistički brodići koji prave ture oko ostrva ili morski taksi. U novu luku uplovljavaju veliki i mali trajekti, a u njenom produžetku su jedna pored druge parkirane jedrilice i manje jahte koje se takođe mogu iznajmiti što za grupne privatne vožnje oko ostrva ili do Skopelosa, što za lično uživanje. Grupe nikad ne prelaze dvanaest ljudi, a cena u tom slučaju je oko 50 evra. Zapravo, cena iznajmljivanja jedne takve jahte za dnevnu ekskurziju je od 600 do 900 evra.

Pogled na deo Skijatosa
Istureni deo stare luke Skijatosa


















Najpovoljnija varijanta je zapravo obilazak ostrva koji nudi nekoliko agencija u staroj luci. Potrebno je samo kupiti kartu veče pred put, a polasci su ujutru u 10, s povratkom oko 17 časova. Cena je od 10 do 12 evra, ali to su najbolje potrošenih 12 evra na ovom ostrvu. Veliki broj različitih lepota ostrva, od predivne plaže Lalarija, s belim oblucima i kristalno čistom vodom, preko starog grada Kastra, zatim peščane plaže Aselinos i, pred povratak, ostrva Cugrija, gotovo nenaseljenog, sa neverovatno finim peskom i čistim morskim dnom.

Stara vetrenjača - danas restoran. Skijatos.
Stara vetrenjača na Skijatosu


Život u gradu Skijatosu (gr. Σκιάθος, en. Skiathos), ili kako ga Grci još zovu – Hora (gr. Χώρα, en. Chora), odvija se najviše na potezu s kraja stare luke do kraja nove luke, u čijem produžetku su možda i najbolji restorani kraj mora, kao i jedina tri kluba na ostrvu: BBC, Pure i Kahlua. Zatim, u ulici Papadijamante i brojnim manjim sokacima koji iz nje idu ka unutrašnjosti prema staroj luci. Tu je velika koncentracija radnji suvenira, manjih lokala koji prodaju sladolede, giros, pice, kao i restorana.

Detalj iz unutrašnjosti grada, blizu vetrenjače

Nekoliko pabova koji se takođe nalaze u ovim uličicama ili u samoj ulici Papadijamante izgleda vrhunski, ali su neverovatno prazni. Veliki pab restoran „Portobello“ ima sve preduslove za pravu kaubojsku noć, ali je, bez obzira na svoju odličnu lokaciju, veoma mrtav. Pivo u njemu košta 3,5 evra, čini mi se. Ima i zanimljivu šifru za internet.

- „Excuse me, what’s the password for Wi-Fi?
- „ itsasecret.

Još jedan pab u sporednoj uličici, blizu restorana „Maria“ (ne sećam se kako se zove, ali je opremljen u stilu pravog irskog paba), nudi pivo po 3 evra i ima opet strašan potencijal za irske noći, ali je ili prazan ili u njemu zapleše poneka baka.

Početak ulice Papadijamante
Od restorana, apsolutna preporuka je „En Plo“, što na grčkom znači „Na brodu“. Nalazi se na šetalištu u produžetku nove luke, prema klubovima. Načuli smo jednu staru Grkinju kako govori da svi restorani imaju kuvare, ali da ovaj ima „šefa“ (chef)! Ukus lososa, prvo zapečenog pa kuvanog na pari, kao i orade na žaru, potvrđuje izuzetan kvalitet.


Losos na pari
Orada na žaru





Plaže na Skijatosu

Plaže se nalaze uglavnom na južnoj strani ostrva, duž čijeg priobalja je i glavna saobraćajnica koja grad Skijatos spaja sa možda i najlepšom plažom ostrva – Kukunarijes. Do svake od plaža se može doći autobusom koji redovno saobraća na svakih petnaestak minuta. Cena karte je 1,60 evra, bez obzira na kojoj stanici izlazite. Sve plaže su obeležene brojevima, pa je dovoljno da kažete broj ili naziv plaže da bi se autobus tu zaustavio. Jedina mana ovog načina prevoza jeste ogromna gužva – često će vam se desiti da autobus ne stane na stanicu jer je pun. Sačekajte sledeći ili onaj posle njega. Alternativno, prošetajte, ali budite spremni na sat pešačenja ako ste na nekoj od središnjih plaža, odnosno i dva sata ako ste na Kukunarijesu.
Plaža Kukunarijes
Iznajmljivanje automobila, motora ili kvada je dobra opcija, ali iz iskustva, neisplativa. Generalno, doživljaj grčkih ostrva sa i bez automobila su dve različite stvari. Automobil pruža komociju, mogućnost posete većem broju mesta, do kojih autobusi ili ne idu ili koja nisu toliko popularna. Međutim, na Skijatosu nema mnogo mesta do kojih biste želeli da idete kolima. Putovanje se uglavnom svodi na štraftu kraj mora s južne strane – od grada pa do Kukunarijesa. Cena od 40 evra na dan, sa popustom, ne opravdava komociju.

Sama plaža Kukunarijes je dugačka peščana plaža od finog peska. Duž plaže se nalaze lepo uređeni barovi, ležaljke i suncobrani, a postoji i toalet. Cela zona ka unutrašnjosti, sa malim jezercetom, predstavlja zaštićeni ekosistem. Ostrvo je inače veoma zeleno, iako podloga nekako i nije najpogodnija za zelenilo – dosta je suva.

Voda u zalivu Kukunarijesa je bila pravo uživanje – čista je, prozirna, a morsko dno poput bebinog lica. U jednom od barova smo probali dnevni specijalitet, pastu sa lososom i mirođijom. Neočekivano dobro spremljeno jelo. Dakle, savet za dug dan je da se možete osloniti na kulinarsko umeće barmena.


Plaža Banana
S druge strane rta, na zapadnoj strani ostrva, odmah nakon Kukunarijesa, nalazi se plaža Banana. Izuzetno je izreklamirana na celom ostrvu, forumima i generalno na internetu – prodaju se i majice „Bananistas“, po baru na plaži. Stvorena je čitava priča iza... ničega. Ne radi se ovde o višku godina i nemogućnosti shvatanja mladih i provoda. Jednostavno, od ovakve priče se očekivalo pravo mladalačko ludilo na plaži, ali umesto toga, na stisnutoj plaži smo zatekli samo bezizražajna lica nezainteresovanih mladih ljudi kako se ili sunčaju ili sede u kafiću, dolaze i odlaze ili se kupaju u vrlo prljavoj vodi – talasi su ovde češća pojava nego u zaklonjenom Kukunarijesu.

Sa Banane se možete peške uzverati preko stenja do susedne nudističke plaže, na koju se, opet odvojena manjim grebenom, nadovezuje plaža Sveta Jelena (gr. Αγία Ελένη, en. Agia Eleni). To je mirna, praktično porodična plaža, iako bi se celo ostrvo Skijatos moglo podvesti pod kategoriju savršenog porodičnog ostrva, na kojoj ćete uhvatiti i poslednje zrake sunca pred zalazak.

Plaža Sv. Jelena
Prema mom ličnom ukusu, plaža koja mi se najviše svidela je upravo Kukunarijes – od onih kojima se relativno lako moglo pristupiti ako ste na Skijatosu. Međutim, svoju draž ima Lalarija. Možda nije plaža za svaki dan, ali svaki treći dan bih išao tamo. Šteta što joj se može pristupiti samo brodićem. Međutim, more na ostrvcu Cugrija mi je možda i najlepše. Plaža nije uređena – postoji uzan šljunkovit pojas do mora, jedna straćarica od bara, ali je more nalik privatnom bazenu i na momente me je podsetilo na najlepše plaže Mikonosa.

Lalarija - pogled nadesno (ka jugoistoku)

Lalarija - pogled nalevo (ka severoistoku)
Tsougria
Cugrija
Po celokupnom ugođaju, Kukunarijes je ipak broj jedan, ali da čoveku ne dosadi, valja probati sve ostale.

Nekoliko stvari mi je upalo u oko što se ostrva tiče. Pre svega, njegova pogodnost za porodice sa decom. Sve plaže su peščane, prelazi su svuda postepeni (nema uvala u moru), mirno je. Drugo, previše je mirno ostrvo. Kažu da nekada nije bilo tako. Ulica barova, koja je ostala u tragovima u centru grada i malo više u staroj luci, na stepeništu kod Rock’n’Roll Cafe-a, potpuno je zamrla. Između dva ekstrema: potpunog mira i tišine na plažama i potpunog ludila u noćnim klubovima van grada (u produžetku nove luke), nema ništa. Jednostavno, izgleda da ostrvo nema energiju.

Kao da se pozitivne i negativne energije sudaraju nad samim ostrvom, tako da je njegov energetski bilans nula. Tačno je da sam prvi put došao na odmor sa željom da se zaista od svega odmorim, da ne izlazim, i slično, ali to jednostavno ne podrazumeva odsustvo mogućnosti da se pivo popije u malo većem vajbu nekog paba. Nažalost, tako je.

Prema tome, moj savet je obilje aktivnosti, kao što su obilazak ostrva brodom, put na Skopelos ili Alonisos, do kojih se relativno brzo stiže trajektom. Do Skopelosa je potrebno dvadesetak minuta ako idete u luku Glosu (gr. Γλώσσα, en. Glossa), a onda još sat i dvadeset minuta autobusom kroz planine Skopelosa do grada Skopelosa, koji definitivno zaslužuje da ga vidite.

Skopelos

Ako ste u Glosi, obavezno uzmite taksi (30 evra) i idite da vidite crkvu Sv. Jovana iz Kastra, čuvenu po tome što je u njoj snimano venčanje iz filma „Mamma mia“. Mislio sam da to samo po sebi ništa ne znači – realno, i ne znači. Međutim, pred prizorom sam ostao otvorenih usta. Crkva se nalazi na vrhu stene koja je uskim puteljkom povezana s kopnom, a okolina sa zalivom i kamenim gromadama, oduzima dah i čini da se osetite tako mali, i tako dobro. Zalazak sunca je magičan, nebo ružičasto, sve tako mirno i čisto.

Stena sa crkvom Sv. Jovana iz Kastra
U samom gradu Skopelosu prvo što ćete instinktivno uraditi je da počnete da se penjete do najviše tačke grada. To i jeste najbolje što možete uraditi jer su pogledi fantastični, što na grad, što na prirodu. Crkve, uske ulice, bele kuće i crveni krovovi, s tipično plavom drvenarijom, na modro plavoj i svetlo zelenoj podlozi kristalno čistog mora i plavog neba stvaraju pravi efekat ispunjenosti svrhe letovanja.

Grad Skopelos
Ako, međutim, odlučite zbog toga što vam vreme polaska više odgovara da iz Skijatosa putujete trajektom direktno do grada Skopelosa, izbeći ćete dug put kroz unutrašnjost ostrva, autobusku kartu od 6 evra po osobi od Glose, ali ako želite da vidite onu crkvu... onda vam je svejedno. Svakako ćete morati da idete u Glosu. Dobro isplanirajte vreme. Izgleda da je ipak najbolja opcija da biste videli i crkvu Sv. Jovana i grad Skopelos da idete trajektom u Glosu jer polazi u 11:30 (najraniji), a vraća se u 21:30 (najkasniji). Za put od Glose do Skopelosa i natrag potrebno vam je, grubo govoreći, 3 sata. Odvojite sat-sat i po vremena za posetu crkvi (petnaestak minuta vožnje taksijem, oko pola sata do 45 minuta za posetu i onda 15 minuta za povratak). U Skopelosu vam treba bar 3 sata da biste mogli da vidite manje-više ono što čini ovaj grad lepim.

Restoran iznad grada Skopelosa

Na putu između Glose i grada Skopelosa, povremeno se u sred divljine i inače nepristupačnih predela, koje karakterišu strmine gusto obrasle šumom, pojavi poneka uvala ili naselje s nekoliko kućica, restoranom i malom plažom. Možda najpoznatija, ili bar najveća od ovih plaža je Kastani.

U samoj luci u gradu Skopelosu nalazi se veliki broj finih restorana u kojima se dobro jede za ne tako velike pare. Cene su inače u ovom delu Grčke prilično visoke. Ako naručujete skopelosku pitu sa sirom (gr. Τυρόπιτα Σκοπέλου) budite spremni da opteretite stomak, što vam na vrelom danu ne bih preporučio. Zapravo, savijuša sa sirom, koju inače volim jer je slična našoj piti sa sirom, prema skopeloskoj tradiciji se dodatno prži u fritezi... Možda je bolje i sigurnije da uzmete neke morske plodove, salatu od hobotnice ili neku drugu ribu.

Skopeloska pita sa sirom
Ako se umorite od nekoliko sati pešačenja i slikanja po vrelom suncu, u podnožju grada, iza luke, a ispod crkve Sv. Nikole nalazi se mala šljunkovita plaža. Voda nije najčistija, iako s visine izgleda da jeste, zbog svoje otvorenosti ka moru i blizine luke. Međutim, vrlo prija.









Stari grad Kastro na Skijatosu

Ovaj grad je nekada bio glavni grad ostrva. Teško je to zamisliti kada ga vidite danas. Nalazi se na vrhu strme litice do koje se stiže relativno nebezbednim uskim putićem utabanim turističkim tabanima. Ulazak u zaliv odakle počinje penjanje i sam zaliv prelepi su. Voda je prljava, ali iz daljine to ne izgleda tako i vizuelni doživljaj je izuzetan.

Zaliv ispod tvrđave Kastro
Do Kastra, tj. onoga što je od njega ostalo, i nazad, potrebno je oko 45 minuta. Brodić kojim ste došli se zadržava u zalivu oko sat vremena, tako da je najbolje da požurite.

Ovo, za nas danas, neshvatljivo odabrano mesto za naseljavanje, nekada je izgleda bilo neshvatljivo važno strateški. Utvrđenje je napravljeno da izdrži napade pirata. Zapravo, stanovnici starog vizantijskog grada Skijatosa, koji se nalazio na mestu današnjeg grada Skijatosa, napustili su ovaj grad i sklonili se na Kastro, napravili ovo utvrđenje koje je više bilo prirodno, nego ljudsko utvrđenje i tu preneli centar života ostrva. Inače, u vremenu najvećeg uspona, grad je imao oko 20 crkava i 500 kuća, a broj stanovnika se procenjuje da je bio između 500 i 1500.

Od kapija utvrđenog grada preko useka koji je skoro nemoguće bilo preći bez dopusta domaćina, spuštao se pokretni drveni most. On je imao svoje stražare, a ceo grad je bio snabdeven i dobrom količinom ulja koje se u slučaju napada zagrevalo i prolivalo na napadače.

Glavna kapija na Kastru
Put od glavne kapije ka isturenoj motrilji u daljini


















Na otovreno more se motrilo sa najisturenije tačke utvrđenja, a preglednost je bila odlična. O važnosti ovog danas inače potpuno napuštenog mesta svedoči i više bogomolja: između ostalog ruševine crkava Sv. Marine i Sv. Vasilija, kao i funkcionalna crkva Rođenja Hristovog i crkva Sv. Nikole, zapuštena džamija iz otomanskog perioda – zanimljivo da je i njima ovo mesto bilo značajno za zabadanje verskog koplja, kao i crkva Sv. Đorđa čiji se tačan položaj ni danas ne zna, a za koju se kaže da je postojala blizu ulazne kapije u tvrđavu.


Freska iz crkve Rođenja Hristovog
Napuštena džamija iz otomanskog perioda





Ulazna kapija u grad je bila druga tačka odbrane grada jer je samo tuda neprijatelj mogao da prođe. Na kamenim pločama po prolasku lučne kapije grada, nalaze se i danas slabo vidljivi otisci kopita konja Svetog Đorđa, po lokalnoj legendi. Govorilo se kako su stanovnici noću mogli da čuju kopite kako klaparaju pločnicima tvrđave.

6 comments: