Naime, neka tri veka pre Hrista, u Sparti je vladao kralj Kleomen III. On je bio poznat po tome što je želeo da ukine dugove ljudi. U to vreme, ko nije mogao da vrati pozajmljeni novac, postajao bi rob onoga ko mu je novac pozajmio. Često se dešavalo da su se seljaci pozajmljivali od bogatijih ljudi da bi zasejali svoja polja, ali bi u slučaju prirodnih ili ratnih katastrofa mogli ostati bez letine što ih je pretvaralo u robove.
Kleomen je verovao da ovo nije ispravno i želeo je da dužnicima oprosti dugove ("i oprosti nam dugove naše, kao što i mi opraštamo dužnicima svojim"). U svoje vreme, smatran je čudnim čovekom jer je išao protiv svog vremena i ustaljenih normi. Bio je i jedan od poslednjih velikih spartanskih kraljeva, koji je učvrstio vlast Sparte na gotovo čitavom Peloponezu.
![]() |
Novčići sa likom Kleomena III |
Kada je pobuna propala, Kleomen je sa svojim ljudima zatočen, ali su uspeli da pobegnu. Pre nego što će izvršiti samoubistvo, pozvao je 12 svojih najbližih prijatelja na ono što je nazvao "poslednja večera". Tada im je saopštio da ga je neko od njih izdao i naredio im da odustanu od dalje pobune jer je stvar propala.
![]() |
Tajna večera |
Sve ovo zabeležio je Plutarh, rimski istoričar, mnogo godina pre rođenja Isusa Hrista. Zanimljivo je koliko elemenata Kleomenovog života koincidira sa nama poznatom pričom o Hristovom životu: od dugova, preko kasnije aluzije na 12 apostola i na poslednju večeru, pa do raspeća na krst i titule "sina bogova".
A to je samo vrh ledenom brega.
U Sparti
ReplyDeleteNije znao, kralj Kleomen, nije se usudio —
jednostavno nije znao kako da svojoj majci
uputi takvu reč: da je Ptolomej tražio,
kao zalog njihovog dogovora, da i ona ode za Egipat
i tamo ostane kao talac —
toliko sramotna, neprimerena stvar.
I počinjao bi da govori ali uvek bi oklevao,
počeo bi joj govoriti al uvek se zaustavljao.
Al veličanstvena žena ga je razumela
(već je načula neke glasine o tome)
i ohrabrila ga da to izgovori jasno.
I smejala se, rekavši da će naravno ići,
zaista bila je vesela što pod stare dane
još može biti korisna Sparti.
A što se poniženja tiče — bila je ravnodušna.
Naravno da jedan lagidski skorojević
nikako nije mogao shvatiti spartanski duh;
pa ni njegov zahtev ustvari nije mogao da ponizi
jednu kraljevsku damu poput nje:
majku spartanskog kralja. - K. Kavafi
(dobar blog :))