Saturday, August 17, 2013

Šta videti u Apuliji?

Italijanska regija Apulija (ili Pulja - it: Puglia) se nalazi na krajnjem jugoistoku Apenina, obuhvata celu "štiklu" i pojas Jadranske obale do Fođe (Foggia), uključujući i samu Fođu. Glavni grad ove regije je Bari, sa preko 300.000 stanovnika. Ova regija je posle Padanije najravnija italijanska regija. Leta su vrela, a pejzaž odaje utisak spržene zemlje - dokle vam pogled seže videćete suvu, žutu travu, maslinjake i, s vremena na vreme, vetrenjače.

Apulija je i jedno od omiljenih letovališta Italijana, mada i određeni broj obaveštenih stranaca dolazi da vidi fantastične gradiće i prirodne lepote ove regije, podeljene na pet pokrajina - Fođu, Bari, Leće, Brindizi i Taranto.

Pet pokrajina u regiji Apulija

Bari

Pored toga što je lučki grad, Bari ima i međunarodni aerodrom i predstavlja najbolju početnu tačku na putu vašeg istraživanja. Iako sam ranije Bari zamišljao kao smrdljivi, sivi mali grad-luku u čijim vodama nema živog sveta i gde naftne mrlje zapljuskuju obalu, mišljenje sam potpuno promenio - realnost je nešto drugo. Bari je vrlo lep i veliki grad pun života i mesto koje vredi posetiti.

Ulazak u luku Barija u rano jutro
Ulazak u luku Barija u rano jutro
Alberobelo

Jedna od najvećih atrakcija Apulije je svakako gradić Alberobelo (Alberobello) sa svojim "trulima" (i trulli) - tradicionalnim kućicama od kamena, koje podsećaju na svojevrsni Diznilend ili hobitsko selo. Truli su podeljeni po rejonima - rejon Monti na kome se nalazi najveći broj ovih kućica, pri čemu je veliki broj njih pretvoren u radnje, prodavnice suvenira ili restorane, i rejon Aja - bez radnji, restorana i prodavnica i manje posećen, iako je bukvalno naspram rejona Monti.

Pogled na rejon Monti - truli u Alberobelu
Na samom vrhu rejona Monti nalazi se crkva Sv. Antonija - napravljena u stilu trula. Ona je i najveći trulo koji postoji.

Crkva Sv. Antonija - Alberobelo
Sa druge strane, na strani rejona Aja, kada već zađete u centralni deo grada i pođete glavnim šetalištem, naići ćete na veličanstvenu crkvu Sv. Damijana i Kozme.

Crkva Sv. Damijana i Kozme - Alberobelo
Iza crkve Sv. Damijana i Kozme, na stotinak metara, nalazi se i tzv. Trullo Sovrano (Glavni trulo). To je dugo bio najveći trulo u gradu sa još jednom osobenošću - u gornjem delu, na spratu, moglo je da se spava, odnosno postojala su dva funkcionalna sprata, za razliku od ostalih trula, gde je samo donji sprat "suveren", odnosno upotrebljiv u potpunosti, dok gornji sprat, ako postoji, služi uglavnom za ostavu.

Suvereni trulo (Trullo sovrano)
Monopoli

Monopoli je primorski gradić u blizini Alberobela i Polinjana. Svakako ga vredi posetiti zbog impozantnih istorijskih građevina - od Starog grada pa sve do zamka Karla V u neposrednoj blizini luke. Pored zamka Karla V se nalazi i jedan vrlo simpatičan mali restoran sa ukusnim jelima, ali su porcije iznenađujuće skromne za italijanske uslove.
Zamak Karla V u Monopoliju

Crkva presvete Bogorodice iz Madije (Chiesa Maria SS. Della Madia)

Polinjano (Polignano)

Sigurno ste čuli za pesmu "Volare". Možda ne znate da ju je pevao Domeniko Modunjo, koji je odrastao u Polinjanu gde su se njegovi roditelji preselili sa Sicilije, kao ni da je pesma pobedila na festivalu u San Remu 1958, a iste godine osvojila 3. mesto na Pesmi Evrovizije... Njemu u čast, podignuta je statua na jednom od vidikovaca grada na steni.

Statua Domenika Modunja u Polinjanu
Grad ima lepo šetalište, Stari grad sa svim lepotama jednog Starog grada, kao i malu plažu između dve stene na čijim vrhovima se sa obe strane uzdiže grad.

Polinjano - pogled sa vidikovca u Starom gradu

Polinjano - Stari grad (pogled sa vidikovca kod statue Domenika Modunja)

Putinjano (Putignano)

Putinjano se nalazi na svega petnaestak minuta vožnje od Alberobela, a njegova blizina ga čini odličnom opcijom za večernje izlaske zbog življeg noćnog provoda. Sam grad je vrlo moderan, a njegovo staro jezgro ograđeno gradskim zidinama, prilično je veliko i izgleda kao neki španski grad - uske uličice, bele visoke zgrade, od kojih je velika većina pravo umetničko delo za sebe... Grad je najviše prosperirao za vreme Vitezova malteškog reda, a vladavina Španaca tokom perioda Kraljevstva Dve Sicilije, verovatno je ostavila svoj trag.






Pećine Kastelane (Grotte di Castellana)

Ako imate vremena, posetite ove pećine. Obratite pažnju samo na to da ponesete nešto toplo jer je temperatura u pećinama oko 15 stepeni, pa ako je napolju 40, nije pametno ići bez gunja i vunenki. Inače, možete odabrati dve opcije - kraću, koja traje oko sat vremena i gde možete videti polovinu svega onoga što se u pećini nalazi, i naravno - dužu, koja se preporučuje jer je na samom kraju ovog linearnog pećinskog sistema najlepši i najosvetljeniji deo. Cena karte je oko 15 evra, a do pećina se lako i brzo stiže od Putinjana.

Pećine Kastelane (slika sa zvaničnog sajta)
Pored gore navedenih gradova, možete posetiti i Konversano (Conversano), Fasano, Lokorotondo (Locorotondo) i druga mala mesta, od kojih svako ima ponešto što će vam se svideti.

Friday, August 16, 2013

Matera

Grad za koji sam prvi put čuo pre dve godine, a za koji bi trebalo svi da znaju... ako njegova kandidatura bude uspešna, možda će postati evropska prestonica kulture 2019. godine.


Nalazi se u pokrajini Bazilikata, na jugu Italije - možda i najsiromašnije italijanske pokrajine, između Kampanije, Kalabrije i Pulje. To je grad u čijem je starom jezgru sniman film Mela Gibsona "Stradanje Isusovo". 

Dovoljan je jedan pogled na stari grad, na takozvanu zonu "Sassi" (moglo bi se prevesti kao Stene, Kamenje), da steknete utisak kao da ispred sebe imate otvorenu Bibliju. Poznat vam je osećaj, zar ne? Ne?


Kamenje o kome je reč zapravo su kuće uklesane u kamen iz perioda takozvane trogloditske kulture - odnosno, pravljanja kuća u zemlji ili u stenama. Sličan tip kuća, mada manje živopisan, postoji i u Guadiksu u Španiji. Razlika je u pejzažu: dok se stari deo Guadiksa nalazi uglavnom pod zemljom sa ventilacionim otvorima koji kao dimnjaci izbijaju iz nje, pa podseća i na groblje, stara Matera je uklesana u stenama i neretko put ili stepenice vode preko krova neke kuće.

Pogled sa vidikovca ispred Muzeja srednjovekovne i moderne umetnosti
Pogled sa vidikovca ispred Muzeja srednjovekovne i moderne umetnosti
Na trgu ispred Opštine se danas nalazi fontana - do skoro je preko tog trga išao saobraćaj, ali sve se promenilo kada su 1991. godine "otkrili" da se ispod trga nalazi jedna od najvećih cisterni za vodu u Evropi! Kada je centralni sistem vodovoda prošao kroz grad 1926. godine, cisterna je izgubila svoju funkciju i na nju se potpuno zaboravilo. Nemaju samo Srbi kratko pamćenje.

Fontana na trgu ispred Opštine Matera
Fontana na trgu ispred Opštine
Igrom prilika, 1991. godine, otkriveno je da se ispod centralnog trga nalazi okromna cisterna puna vode koja je pretila da ugrozi okolne zgrade. Tada počinje njeno istraživanje... Njena dubina iznosi 16 metara, potpuno je ručno iskopana, kapacitet joj je oko 5 miliona litara vode, a sistem vodosnabdevanja je organizovan po kaskadnom principu - različite komore za prikupljanje vode (cisterne) prelivaju se jedna u drugu od centarlnog gradskog trga, pa do najnižih delova Starog grada. Kako se voda u cisternama ne bi ustajala, u njih su ubačene jegulje. Na taj način, voda je bila u stalnom pokretu.

Pored fontane, na trgu se nalaze i crkva Sv. Domenika (San Domenico) i crkvica posvećena Bogorodici (Materdomini).


Crkva posvećena Bogorodici - ispod lučnih prolaza izlazi se na vidikovac

Chiesa di San Domenico
Crkva Sv. Domenika
U pogledu na Stari grad se može uživati sa nekoliko vidikovaca (italijanski: Belvedere). Jedan od njih nalazi se baš na trgu ispod koga je velika vodena cisterna, kraj crkve posvećene Bogorodici. Drugi vidikovac se nalazi pored Muzeja srednjovekovne i moderne umetnosti, oko 500 metara dalje (samo nastavite dugim šetalištem koje se pruža po obodu Starog grada).

I Sassi
Pogled sa vidikovca pored crkve Bogorodici
Odatle već možete da počnete da se spuštate niz uličice Starog grada. Neke od njih su me podsetile na Granadu, na Albajsin. Međutim, atmosfera je potpuno drugačija: kao da ste zakoračili u daleku istoriju. Vlada potpuni mir i samo kada siđete do kraja u ovaj amfiteatar kuća u kamenu, naići ćete na nešto življu atmosferu - poneki automobil, kafić, meštane koji šetaju pse ili sede ispred kuće. 

Iza velike stene u podnožju Starog grada, gde je snimana scena razapinjanja Isusa u filmu "Stradanje Isusovo", nalazi se i tipična kuća otvorena za posetioce sa mobilijarom i predmetima iz starih vremena. Nastavite dalje i naići ćete na crkvu Sv. Petra i Pavla, poznatiju kao crkva Sv. Petra Kaveoskog (it: chiesa di San Pietro Caveoso) na nešto širem trgu.

Chiesa di San Pietro Caveoso
Crkva Sv. Petra i Pavla
Odatle vas očekuje novo penjanje uz krivudavi lavirint stepenica koje nekad vode kroz prolaze sa lukovima i kriju delove koji se ne vide spolja, kao što su zasvođeni ulazi u crkve u grčko-rimskom stilu. Osetio sam se na momente kao Indijana Džons.

Lučni prolaz u srcu Matere
Vrata crkve u unutrašnjosti Matere

















Jedan od tih prolaza vodi i do trga ispred gradske katedrale čiji zvonik dominira obrisima grada. To je novi vidikovac koji je na suprotnoj strani onog kod Bogorodičine crkve.

Duomo di Matera
Gradska katedrala

ispred gradske katedrale u Materi
Vidik sa trga ispred gradske katedrale
Okolo-naokolo, ponovo se spustite na drugu stranu grada i izaći ćete do samostana Sv. Agostina, a odatle zatvarate krug oko Starog grada na stotinak metara naviše...

Samostan Sv. Agostina
Nedaleko od ovog samostana, ali prema gradskom trgu, nalazi se i prelepa crkva posvećena Sv. Jovanu Krstitelju (San Giovanni Battista).

Giovanni San Battista a Matera, il portone
Porta crkve Sv. Jovana Krstitelja
San Giovanni Battista a Matera
Crkva Sv. Jovana Krstitelja


















Priča o bilo kom italijanskom gradu ne bi bila potpuna bez pomena kuhinje i lokalnih specijaliteta. Ovde su tipična jela na bazi povrća: patlidžan i paprika su zaštitni znak, a paste sa različitim varijantama kuvanog povrća su neizbežne u restoranima. Zatim, tu je mahunasto povrće, razne salate, meso i, odskora - riba. Zapravo, skromni način života čitavog područja uticao je i na kuhinju. 

Gde je jeo Mel Gibson?

Kafanica se zove "Locano". Nalazi se blizu gradskog trga (blizu cisterni), na jednoj od prometnih ulica. Ova kafana (it: trattoria) dobija Mišelinovu zvezdicu već nekoliko godina uzastopno.

- Đe si Mele, đe's Gibsone!
- Ooo, poštovanje.
- Inače?
- Evo, dobro je. Sad smo naručili nešto da jedemo, pa...
- Ako, ako... e, dobar ti onaj film sa Isusom.
- Hvala.
- E, jesi ga odradio, vala...
- Trudio sam se da prikažem što realnije to vreme...
- Prikazo si ga, jebalo majku! Ima li kakih novih projekata? 
- Pa, radim... sledeći film će da bude Boj na Kosovu. Sad učim srpski iz te epohe, jer moji filmovi oslikavaju...
- Slušaj, jebeš ti šta? A? Znaš ti šta žene žele. Slušaj, napuštam te, drago mi je da smo se viđeli i popi nešta da te ne uvati meze! Aj uzdravlju! Konobar! Dajder da vim šta ima da se jede... i... donesi Gibsonu i društvu šta piju!

***

Da obiđete Materu, treba vam jedan ceo dan, ali bi optimalno bilo da imate dva dana na raspolaganju. Najbolje vreme za posetu sigurno je proleće ili jesen, zbog velikih vrućina, mada će vam vrućina biti u drugom planu taman i da dođete u sred leta. Najbliži aerodrom je onaj u Bariju. Odatle bi bilo najbolje da iznajmite automobil jer se u celoj ovoj zoni nalazi još nekoliko mesta vrednih posete, kao što su Alberobelo sa svojim Trulima, Polinjano, Putinjano, Monopoli, itd.

Sunday, August 4, 2013

Miris mrtve kože

Široke nozdrve mu je parao poznati miris. Bio je blizu i svakim udahom se više približavao. Prvo blag, miris raspadnutog mesa i kože pojačavao se, preteći da pređe granicu nepodnošljivog. Blaga doza prijatnog ga je u tome sprečavala. Put je prolazio kroz Solofru i delio je na dva dela, samo približno ista. Jedan je bio beživotan i služio je kao klanica, a u drugom su živele zveri...

Ispod litica u koje se put na brzinu gubio, ne zastajući u ovom strašnom mestu smrada, nalazilo se i odvajanje za Solofru. Udaljena na krik bola od ulaza, štrčala je kula motrilja sa isturene litice na istočnoj strani kamenog bloka koji je ovo mesto držao odvojenim od ostatka pokrajine Avelino.

Oči su mu presecali ispucali kapilari dok je silazio sa druma u grad. Zastao je još jednom da osmotri avetinjski tihe fabrike kože sa svoje leve strane. A onda je zakoračio ispod podvožnjaka.

***

Solofrana je ispred njega tekla bistra i hladna. Čista kao suza. Možda je bila i pitka, ali nikako nije mogao da zna da li je u njenom gornjem toku bila bačena lešina neke životinje. Iako malo verovatno, nije želeo da rizikuje.

Znao je zašto je tu. Sve je biznis u današnje vreme. Ne moraš da ih voliš, ali to ne znači da ne možeš sa njima da trguješ. A od ove trgovine je očekivao da uštedi mnogo - čitavih milion i po starih lira! Sve pod uslovom da se pogode.

U ovoj polovini grada smrad štavljene kože nije se uopšte osećao. Naprotiv, osećao se nenametljiv miris čempresa, izmešan sa slatkim mirisom kroasana i kafe iz kafića. Već je bio na početku glavnog šetališta i za tren je zaboravio svoja uverenja i razloge zbog kojih nije zalazio dalje od Montora.

Butici kožne galanterije su bili sa jedne i druge strane. Jedan od njih se posebno isticao. Bio je veliki, lepo osvetljen, u izlogu je imao modele jakni po poslednjoj modi i u raznim bojama. Cene su u njemu bile više nego u ostalim radnjama koje je prošao, ali daleko ispod proseka salernitanskih butika u Merkantima. Ova porudžbina bi mogla da mu obezbedi mesec dana snabdevanja najboljim vegetarijanskim namirnicama. Morao je protiv svojih ubeđenja. Od ubeđenja se ne živi. Ubedio je sebe u to.

Amerikanac je želeo nešto nesvakidašnje - kratku kožnu jaknu; sportski model. Nešto drugačije. Nešto drugačije... Iz magacina su mu doneli neke od poslednjih modela - skupljih modela. Ništa drugo u radnji ga nije zadovoljilo.

"Evo jednog sportskog modela - u crnoj i u sivoj varijanti. Obrada kože je izuzetno fina. Vidite li sitne perforacije. Ne izgleda da je od kože. Vrlo je mekana i sportska. Tu je i kontrast sa sivim rajsferšlusom i naznačenim džepovima... ovo je za mlade ljude."

To je bilo to. Sad samo da se svidi malom pederu i na konju smo. 

"Koliko je?"

Spucao je milion lira avansa što mu je dao Amerikanac i dodao petsto hiljada svoje ušteđevine. Rizikovao je. Od toga je mogao živeti pola meseca i da mu prekostane! Mali će kasnije svratiti do radnje. Ako mu se ne svidi, Gaetano će morati da mi rodi novog kupca!

Paskvale i Gaetano su bili prijatelji od detinjstva. Porasli su u Merkantima, a osnovnu školu su proveli između luke i lavirinta uličica u starom gradu, nudeći usluge vodiča turistima koji su tu svraćali na dnevni obilazak. Za Gaetana je to preraslo u posao - sada je radio na jednom od brodića koji prevoze turiste od Salerna do Kaprija, preko Amalfija i Pozitana. Dvaput dnevno je isplovljavao. Četiri puta dnevno je ponavljao istu priču: "Torbe i kačketi za samo pet hiljada lira..." Ostatak vremena je provodio u priručnom brodskom kiosku. Prodavao je kafu, pivo, vino, slatkiše i vrebao turiste kojima će da proda neku dobru pogodbu.

Paskvale je krenuo drugim putem - držao je radnju raznoraznih džidžabidža iz celog sveta. Radio je sa organizacijama Fair Trade, zalagao se za istrebljivanje gladi u svetu, za fer cenu radne snage, bio je aktivista za zaštitu životinja, zakleti vegetarijanac, a njegova radnja, zavučena u jedan od centralnih sokaka Merkantija, predstavljala je mali čudesni svet boja i mirisa. Vina iz Čilea, kafa iz Kenije, zanatske koverte izrađene od više raznobojnih komada papira dobijenog od slonovskog izmeta, mirisne sveće, keramičke lampe koje su oslikala deca iz Uneskovih kampova u Africi... samo su deo ove veličanstvene kolekcije ljudskosti. Ljudskosti koja je gubila bitku sa potrošačkim društvom i svetskim lancima hipermarketa i koja je iole valjan prihod ostvarivala oko Božića, kad su ljudi bar malo želeli da se razlikuju u svojim poklonima od šablonskih ponuda.

Dok je napuštao Solofru, osetio je teško breme koje mu je pritiskalo pleća.

***

Gaetano se nije pojavio ceo dan...