Tuesday, April 16, 2013

Pestum - Posejdonija

Duh Stare Grčke tiho nastavlja da živi u Južnoj Italiji, na obali Tirenskog mora u današnjem gradu Pestumu (Paestum) i obližnjem primorskom gradu Agropoliju (Agropoli). Tri monumentalna hrama posvećena boginji Atini, Posejdonu i boginji Heri, kao i muzej Pestuma sa svojim eksponatima učiniće da se osećate kao da ste u sred današnje Grčke. 

Prošlo je 2.500 hiljade godina otkako su ovi hramovi podignuti, a stepen njihove očuvanosti nadmašuje sve one u ostatku helenskog sveta.

Hram boginje Atine (Ceres)
Grad Posejdoniju (Poseidonia), prema utemeljivaču zapadnjačke geografije Strabu, osnovali su ahajski kolonisti koji su bežali iz Sibarisa (Sybaris). Religiozni deo Agropolija (na desetak kilometara od Pestuma) na kome se nalazi srednjovekovni zamak verovatno odgovara hramu koji je bio posvećen Posejdonu.

Nešto dalje od hrama Atine (poznatom i kao hram Ceres), nalazi se impozantni hram Posejdona (Neptuna), amblem dorske arhitekture na Zapadu. Iako je u 18. veku ovaj hram bio poznat kao Neptunov hram, on je posvećen kultu Here - odnosno, najverovatnije - Zevsu, što se može zaključiti sa oslikane statue od terakote sa bradom i bronzanom krunom.

Hram Posejdona (Neptuna)
Najstariji od tri hrama, onaj posvećen boginji Heri, nalazi se odmah pored hrama Posejdona. Izgrađen je 530. godine p.n.e, a poznatiji je kao Bazilika - kako su ga nazivali u 18. veku.

Hram boginje Here (Bazilika)
Posejdoniju su u petom veku pre nove ere pokorili Lukanijanci, italski narod samnitskog porekla. Od tog perioda, u Pestumu se prožimaju starorimska i starogrčka kultura i ovo mesto živi i razvija se sve do 1246. godine kada ga uništava Fridrih II (1194-1250), car Svetog rimskog carstva.

Pestum oživljava ponovo tek u vreme fašističkog režima, neposredno pre početka Drugog svetskog rata.

Ulaznica za posetu ovom arheološkom nalazištu košta 10 evra, kupuje se u muzeju i obuhvata posetu samom muzeju. Mala cena za osećaj koji pruža i za zadovoljenje nostalgije prema Grčkoj - a sve to na samo pola sata vožnje od Salerna!

Saturday, April 6, 2013

Upaljač - gadžet za svaki dan

Prvo aprilsko sunce na školju. More je još uvek nemirno, a zaklon mola slabi vetar koji uspeva samo blago da uzdiže kose dveju sirena na neznatnoj udaljenosti od mene.

S vremena na vreme, bacim pogled i uhvatim obrise njenih grudi. Ne pravim razliku. Obe su divne. Sunčam se. Zatvorio sam oči i puštam sunce da radi svoje. Od njih dopire kikot i znam da je počelo...

Zapaliću.

Meškoljenje se nazire u slepom vidnom polju i sad već vidim osmehe. Ali kuliram. I tako svakim dimom cigarete. Ništa se važno ne zbiva.

Slušam samo grgoljenje vode ispod stena na kojima ležim i osećam vetar koji razmazuje sunčeve zrake po meni. Kamenje se već urezalo u leđa i podižem se da zapalim još jednu.

"Izvini, imaš li upaljač?"


Klimam glavom potvrdno i mrmljam "imam...". Prilazi preskačući sa jednog kamena na drugi. Muči se. Totalno uživam u prizoru i polako, nezainteresovano, vadim paklu, pružam joj upaljač i vidim divan osmeh pun belih, mlečnih zuba. Stežem opasač. Ne ovaj put.

Drugarica gleda i smeška se. A ja gledam u jedrilice u daljini i na "hvala" odgovaram sa "molim".

Upaljač zbližava ljude.