Saturday, August 7, 2010

Borboni bomboni





U malom gradu Kaserti, poznatom ni po čemu osim po letnjoj rezidenciji Borbona - nekadašnje vladarske porodice iz Napulja, nalazi se... upravo ta letnja rezidencija Borbona. Kraljevski dvor iz Kaserte (Reggia di Caserta) u stilu je monolita iz Odiseje u svemiru 2001, kompaktan, snažan i sa jasnom porukom svima - tu sam za vijek vijeki. Grandioznost dvora odzvanja već na samom ulasku gde vas kao titani dočekuju masivni mermerni stubovi, dok se vaša majušnost oseća svakim tik-takom koraka koji se gube u intrazijama svodova.





Sa leve strane nalazi se biletarnica. Na izboru imate nekoliko opcija: obilazak samog dvora košta 7 evra, obilazak samo engleskih vrtova košta 3 evra, a komplet karta za oboje košta 9 evra. Preporučujem komplet lepinju. Takođe, preporučujem da u posetu dođete bar oko podne (a bolje još ranije) da biste sve videli, a toliko toga lepog ima da se vidi... Engleski vrtovi zatvaraju se oko 17:00h, a kraljevska palata u 19:00h.



Po stilu, dvor u Kaserti podseća me na onaj u Beču, čuveni Šenbrun. I park koji se od dvora proteže u nedogled veoma je sličan. Budući i da su iz istog perioda, ne čudi.










Kada čovek vidi neki dvor, on nekako i ne razmišlja o tome koliko je tu zapravo rada uloženo, nego prolazi tim stepenicama, gleda letimično te figure u mermeru, kamenu i sl. i ponekad se kraj neke od njih slika i nastavlja dalje, upija više impresiju trenutka i ne misli na večnost mučenika koji su sve to odradili ili onih kraljeva koji su sve to osmislili. Za obilazak dvorskih prostorija treba, brat bratu, 45 minuta do sat vremena. Dvor se gradio 20 godina. Ovo poređenje nije da bi se pokazalo koliko su dugo pravili nešto tako malo, već da bi se shvatio apsurd. Dvor je ogroman i na svakom koraku sadrži stotine i hiljade detalja koje ljudskom umu predstavljaju ogromno opterećenje i ne stigne da im se nadivi za to kratko vreme boravka. Mozak sve te informacije filtrira i zadržava jedino impresiju. A da bi se shvatilo sve što postoji unutra potrebno bi bilo više od mesec dana, po mom skromnom ubeđenju. Tako je sa svakim dvorom i palatom. Sa svakom građevinom koju su ljudi pravili da bi bile ravne božanskima. A kakav je ovaj dvor?


Podeljen je na dva nivoa. Na donjem je najznačajnija prostorija kraljevski teatar koji nije otvoren za posetioce, iako se u njemu s vremena na vreme održavaju koncerti, pretpostavljam - ozbiljne muzike. U gornjem delu nalaze se različite sobe i prostorije: od soba za prijem - koje su opet izdiferencirane po tipu vlastele koja u njih dolazi - neke su za niže plemiće, a neke za kraljevsko plemstvo, do spavaćih soba za kraljicu, kralja, a prostorija koja oduzima dah je svakako Prestona dvorana, sva u pozlati. Na svodovima svake od prostorija oslikane su brojne scene sa temama koje su mešavina religioznog, mitskog i svetovnog, uglavnom onog svetovnog koje se odnosi na živote i smrti borbonskih vladara. Na zidovima je veliki broj ulja na platnu koja za teme imaju prirodu: more, mornare, brodove, Napulj sa Vezuvom u pozadini, vojničke ceremonije koje su se odigrale na širokom polju iza dvora ili portrete važnih ličnosti. Biblijske teme na slikama takođe su veoma zastupljene.






Od ostalih prostorija izdvajaju se biblioteka sa velikim brojem knjiga uredno spakovanih u zastakljenim vitrinama i postavka figura iz doba i sa prostora Isusa Hrista - Presepe. Ovo je tradicija koja je prisutna u katoličkim zemljama Zapadne Evrope. Za Božić se prave ili kupuju figurice koje oslikavaju pastoralni život u doba Isusa iz Vitlejema - pastiri, zatim njihovi izopačeni surogati čobani, ovce, Josif i Marija, tri kralja, kamile - kućice, kokoške, psi i šta sve ne. Ceo Bliski Istok u malom.






U jednom trenutku poželećete da izađete iz dvora. Učinite to. Napolju je ono što oduzima dah: kraljevski park "Put vode" koji se proteže naviše i naviše sve dokle seže pogled.






Čini se blizu, a zapravo je potrebno oko 45 minuta pešačenja da bi se došlo do vrha, gde je ulaz u Engleski vrt, najlepši deo celog ovog prostranstva. U njemu je ogroman broj biljaka iz najrazličitijih krajeva sveta. Drveta kao da nisu sa ovog sveta već iz Avatara - ogromna su! Postoje autobusi i karuce kojima možete doći do vrha.


A pre nego što uđemo u Engleski vrt, moram vam reći da su duž celog onog puta do ulaska u vrt sa obe strane vodotoka (koji se sastoji od bazena punih ribe) brojni putići koji vode u šumicu, fino ošišanu, a nalik onoj iz Alise u zemlji čuda ili Harija Potera. Previsoka živica u kojoj se lako izgubiti. U ovoj živici na svakih desetak metara nalazi se poneka statua muze - književnosti, muzike, astronomije, geografije... a to je mnogo statua.





Kad ste došli na vrh, uživajte u vodopadu. U jezercetu ispod vodopada nalaze se skulpture posvećene boginji Dafne, koja je prema mitologiji pretvarala sve one koji bi je videli da se kupa u jezercetu pretvorila u jelene, a jelene bi na kraju pojeli vuci. Ta scena je upravo i prikazana u jezeru iz dva dela.














Engleski vrt
Oni su na mene ostavili najveći utisak, valjda zato što volim prirodu. Kada uđete, videćete ogroman broj stabala i osetićete se kao da ste u zemlji gde je gravitacija veoma slaba, pa je sve ostalo veoma veliko. Dominiraju stabla domaćeg bora, koji mene podseća na drveta iz afričkih putopisa o divljini.

Sve je tako ogromno i prelepo. Pored borova, najviše ima palmi. Potoci, veštački vodopadi, Venerino jezero, gde se i kraljica kupala - sve je tako prirodno i prelepo.



Na kraju mi je teško pao rastanak sa ovim mestom. Kada su nas obavestili da će uskoro da zatvore vrt, pomislio sam da možda i ne bi bila loša ideja ostati unutra... toliko je dobro.